Umjetnost i dizajn Umjetnost i dizajn
POSTED BY HDFASHION / April 4TH 2024

Paolo Roversi u Galliera musée de la mode de la ville de Paris

Ovo nije samo velika – zapravo najveća – izložba radova Paola Roversija, to je također svoju prvu u Parizu, gradu u kojem je 1973. započela njegova karijera modnog fotografa. Izložba je otvorena u pariškom muzeju mode Palais Galliera. Organizatori su prikupili 140 fotografskih radova, uključujući neke koje javnost nikada prije nije vidjela, dodali stvari poput časopisa, lookbookova, pozivnica s Roversijevim snimkama i fotografovih Palaroida. Sve je to sastavila Sylvie Lécallier, glavna kustosica muzejske zbirke fotografija. Predstavljeni zajedno po prvi put na proslavi Roversijevih 50 godina u fotografiji, posjetiteljima pokazuju što je uključeno u njegovu umjetnost i kako ona funkcionira.

< /p>

Velika većina Roversijevih radova općenito, a posebno na ovoj izložbi, su portreti (iako ima i fotografija njegovog omiljenog fotoaparata i jednog psa možda i njemu najdražeg, ali i oni su svojevrsni portreti). A zahvaljujući specifičnosti njegova rada, velika većina subjekata portreta su modeli; radio je sa svim poznatim manekenkama u posljednjih 30 godina, ali rijetko snima portrete slavnih. Ali čak i kad snima slavne modele, on nikada ne reproducira klišeje poznate javnosti: on svoje subjekte ne prikazuje kao seksi boginje, koketne djevojke, androgine androide ili druge popularne stereotipe. U jednom od svojih intervjua Roversi o svojoj umjetnosti, iako je naziva “tehnikom”, a ne “umjetnošću”, kaže sljedeće: “Svi mi imamo neku vrstu maske izražavanja. Pozdravljaš se, smiješ se, bojiš se. Pokušavam skinuti sve te maske i malo po malo oduzimati dok ne ostane nešto čisto. Neka vrsta napuštenosti, neka vrsta odsutnosti. Izgleda kao odsutnost, ali zapravo kada postoji ta praznina mislim da unutarnja ljepota izlazi na vidjelo. Ovo je moja tehnika."

Kate Moss ne izgleda kao kraljica heroinskog chica, Natalia Vodianova ne izgleda kao preplašeno lane, a Stella Tennant ne izgleda kao Orlando Virginije Woolf. Svima njima se događa upravo ono što Roversi kaže: skida sve te maske dok ne ostane samo nešto čisto. Paradoksalno, ta neangažiranost koju stvara njegova kamera ne povećava distancu između gledatelja i modela, već je smanjuje, približavajući nam ih u njihovoj ljudskosti, sa svim njihovim osobnim posebnostima. Osobito je to vidljivo u seriji Nudi koja je započela 1983. golišavim portretom Inès de La Fressange za Vogue Homme, snimljenim na vrhuncu njezine karijere, a potom nastavljena kao njegov privatni projekt, gdje je fotografirao slavne i manje slavne. modeli. Uvijek na isti način – goli portreti u punoj veličini, gledajući izravno u kameru, pod izravnim punim svjetlom bez sjena, snimljeni u crno-bijeloj tehnici, pa ponovno snimljeni na Polaroidu 20x30 – i taj naizgled distancirajući i ujedinjujući učinak ima stvorio posebnu dubinu i ekspresivnost. Ona su na izložbi skupljena u zasebnoj prostoriji – a to je možda njezin najdirljiviji dio, jer su ta gola tijela lišena bilo kakve seksualizacije.

Općenito, Roversi voli raditi s polaroid kamerom 8x10 za koju se film više ne radi, a fotograf je kako je rekao kupio sve što je mogao pronaći. Ovaj fotoaparat se počeo povezivati ​​s njegovim osebujnim i vrlo prepoznatljivim stilom koji bojom i svjetlom stvara efekt slike. A i kad koristi druge kamere, efekt je tu. Mnogi su pokušali i pokušavaju kopirati ovaj efekt, ali rezultat je obično nešto što podsjeća na rad umjetne inteligencije. Roversijev izvorni magični realizam može se detaljno vidjeti na izložbi – na njegovim snimanjima za Vogue France, Vogue Italia, Egoïste i Luncheon, u njegovim kampanjama za Yohji Yamamoto, Comme des Garcons i Romeo Gigli. Rad scenografkinje izložbe Anie Martchenko, koja je stvorila nekoliko svojih prepoznatljivih trompe-l’œil u obliku prozora ili lagano otvorenih vrata koja emitiraju svjetlost, naglašava majstorovo korištenje svjetla i metaforički i doslovno.

Ali sama interakcija Paola Roversija s modom, s modnim kolekcijama, prilično je jedinstvena – on snima na način koji to čini sekundarnim predmetom slike, ali fotografije ne prestaju biti moda. Kako sam kaže: “Odjeća je veliki dio modne slike. To je veliki dio teme. Iako je za mene svaka modna slika poput portreta – svaku sliku vidim i tretiram kao portret, žene, muškarca ili dječaka – no odjeća je uvijek tu i može znatno utjecati na interpretaciju slike teže.”

Natalia Vodianova, Paris 2003. Tirage pigmentaire sur papier baryté Natalia Vodianova, Pariz 2003. Tirage pigmentaire sur papier baryté
Audrey Marnay, Comme des Garçons A/H 2016 - 2017. Tirage au charbon Audrey Marnay, Comme des Garçons A/H 2016. - 2017. Tirage au charbon
Anna Cleveland , Comme des Garçons P/E 1997, Paris, 1996. Polaroïd original Anna Cleveland , Comme des Garçons P/E 1997., Pariz, 1996. Polaroïd original
Tami Williams, Christian Dior A/H 1949-1950, Paris, 2016. Tirage au charbon Tami Williams, Christian Dior A/H 1949-1950, Pariz, 2016. Tirage au charbon
Sasha Robertson, Yohji Yamamoto A/H 1985-1986, Paris, 1985. Tirage pigmentaire sur papier baryté Sasha Robertson, Yohji Yamamoto A/H 1985-1986, Pariz, 1985. Tirage pigmentaire sur papier baryté
Lucie de la Falaise, Paris, 1990. Tirage au charbon Lucie de la Falaise, Pariz, 1990. Tirage au charbon
Luca Biggs, Alexander McQueen A/H 2021-2022, Paris, 2021. Tirage au charbon Luca Biggs, Alexander McQueen A/H 2021.-2022., Pariz, 2021. Tirage au charbon
Lida et Alexandra Egorova, Alberta Ferretti A/H 1998-1999, Paris, 1998. Polaroïd original Lida i Alexandra Egorova, Alberta Ferretti A/H 1998.-1999., Pariz, 1998. Polaroïd original
Lampe, Paris, 2002. Tirage pigmentaire sur papier baryté Lampe, Pariz, 2002. Tirage pigmentaire sur papier baryté
Kirsten Owen, Romeo Gigli P/E 1988, Londres, 1987. Polaroïd original Kirsten Owen, Romeo Gigli P/E 1988., London, 1987. Polaroïd original
Kirsten Owen, Romeo Gigli A/H 1988-1989, Londres, 1988. Tirage pigmentaire sur papier baryté Kirsten Owen, Romeo Gigli A/H 1988.-1989., London, 1988. Tirage pigmentaire sur papier baryté
Jérôme Clark, Uomo Vogue, Paris 2005. Tirage chromogène sur papier Fujiflex Jérôme Clark, Uomo Vogue, Pariz 2005. Tirage chromogène sur papier Fujiflex
Guinevere van Seenus, Yohji Yamamoto P/E 2005, Paris, 2004. Tirage pigmentaire sur papier baryté Guinevere van Seenus, Yohji Yamamoto P/E 2005, Pariz, 2004. Tirage pigmentaire sur papier baryté
Audrey Tchekova, Atsuro Tayama P/E 1999, Paris, 1998. Tirage chromogène sur papier Fujiflex Audrey Tchekova, Atsuro Tayama P/E 1999., Pariz, 1998. Tiraž kromogena na papiru Fujiflex
Audrey Marnay, Comme des Garçons P/E 1997, Paris, 1996. Tirage au charbon. Audrey Marnay, Comme des Garçons P/E 1997., Pariz, 1996. Tirage au charbon.
Sihana, Comme des Garçons A/H 2023-2024, Paris, 2023. Tirage au charbon Sihana, Comme des Garçons A/H 2023-2024, Pariz, 2023. Tirage au charbon
Autoportrait Paolo Roversi 2020 Autoportret Paolo Roversi 2020.

Uslugom: © Paolo Roversi

Tekst: Elena Stafyeva